Licemjerje sustava ocjenjivanja maslinovog ulja
Nakon berbe maslina i jedno mjesečne stabilizacije ulja uz obavezno pretakanje za one koji nisu odmah filtrirali, dolaze i prvi ocjenjivački sajmovi.
A oni su za neke prijeka potreba, a za neke nužno zlo, a sve u smislu prestiža i reklamiranja te postizanja bolje prodajne cijene. Mada i tu treba biti oprezan, jer ima i onih koji takve manifestacije koriste u lošim namjerama, pri tom ne ulazim u detalje jer namjera ovog teksta nije ta problematika.
Ovaj tekst obraća se licemjerju u okrivljuj zakona državnih institucija koje provode kemijske analize maslinovog ulja. Objašnjenje ove tvrdnja je vrlo jednostavno, dakle te institucije prema potrebi prilagođavaju pravilnik kojima se određuje stvarna kvaliteta ekstra djevičanskog maslinovog ulja, to su NN 7/09 i 112/09 odnosno po uredbi (EEZ) br.2568/91.
Kako? Tako što smanjuju potreban broj parametara sa pet (peroksidni broj (PB), slobodne masne kiseline (SMK), K232, K270 i ΔK) na samo dva (PB i SMK), koji su u stvari nedovoljni i ne sukladni prema spomenutom pravilniku za davanje ocjene o kvaliteti ulja. Također ono je suprotno i protivi se pravilniku o senzorskoj analizi kojoj prethodi kemijska analiza. Samo takva propisana pravilnikom kemijska analiza dokazuje kvalitetu ekstra djevičanskog maslinovog ulja, koje se samo takvo uzima u obzir ocjenjivanja senzorskih karakteristika.
A kako skriva i opravdava svoje nepoštivanje pravilnika i zašto? Kao sustav kojeg plaćaju porezni obveznici, ono ima potrebu zarađivati dodatni profit, kojeg naravno opet maslinari (isto porezni obveznici) plaćaju. I tu nema ničega sporno, što se tiče naplate analize. Krenuti ćemo sa troškovima i prikazati sporno. Organizatori maslinarskih ocjenjivačkih manifestacija za sudjelovanje na natjecanju naplaćuju troškove analiza (kemijsku i senzorsku) participacijom od 200 do 300 Kn-a. Nerijetko se sama participacija koristi i za troškove organizacije. Tržišna vrijednost kod nas i u svijetu pravilno izvedene kemijske i senzorske analize košta cca. 700 – 800 Kn-a. Pitanje je tko plaća tu razliku, umanjuje li se kvaliteta analize i/ili kako navodim u tekstu samo broj parametara? Pitanje je zašto se suprotno pravilniku o maslinovom ulju provode samo analize na peroksidni broj i slobodne masne kiseline? Ili ako se i rade kompletna kemijska i senzorska analiza, tko pača tu razliku? Zašto postoje dvojaki kriterij i tko ih postavlja kao takve? Kada je pravilnikom sve regulirano. Objašnjavaju to tako, da se u predmet ocjenjivanja i onako uzimaju samo vrijednosti peroksidnog broja i slobodne masne kiseline. Također to nije dovoljno, pa su se dosjetili toga, da limitiraju i ograniče valjanost analitičkog izvješća (ako se u opće dobiju) na samo tu manifestaciju tj. da ne vrijede nigdje drugdje. A razlog tome je opet skrivanje nepravilnosti prema pravilniku o kvaliteti maslinovog ulja, jer se ulje ne može okarakterizirati kao ekstra djevičansko na osnovu samo dva parametra. U tekstu namjerno svaljujem krivicu na sustav, jer on jedini može vrlo lako – činjenično vezano na pravilnike i zakone o hrani prekinuti ovakvo stanje.
Moje mišljenje, da je to stari i ustaljeni sistem koji bi se nakon dugi niz godina trebao osvježiti – reducirati, novijim pogledima i viđenjem stvari i problema koje stvara državni aparat, monopolizirajući kemijsku analizu kao jedino izvedivu u njihovom sustavu. A pritom provodeći upitnu i licemjernu politiku trošenja novca poreznih obveznika u njihovu korist pokrivajući rupe njihovog nerada kroz cijelu godinu. Troškovi njihove analize u smislu resursa zaposlenika (njihovih plaća), energenata, kemikalija i reagensa, koštaju puno više nego naplaćena analiza. Primjera radi, gore naveden trošak kemijske analize za pet navedenih parametara bez stručne ekspertize, mišljenja rezultata i izvješća košta cca 170 Kn-a, tu nema zarade.
U senzorsku kompetenciju, objektivnost i pravilnost neću ulaziti detaljno ali i tu ima puno upitnika. Dovoljno se samo upitati koliko vremena treba jednom panelu (a govorimo i o referentnom u HR) koji bi morao držati se pravilnika, za kvalitetnom senzorskom analizom cca 500 uzoraka za 3 do Max 6 uzorak dnevno, jer tako pravilnik nalaže. Računica je jednostavna od 3 – 4 mje. svakodnevnog rada. Suprotno tome, jedan također referentni panel u Istri, ni ne pomišlja raditi ocjenjivačke sajmove više od 100njak uzoraka. Zaključak je jasan.
U nazad nekoliko godina generalno je mišljenje među maslinarima a i šire, da su nam potrebni bolji ocjenjivački sajmovi i kako kod nas oni nisu na zavidnoj razini. Mišljenja sam do to nije točno, da su nam ocjenjivačke manifestacije loše. Potrebno je ispravno raditi svoj posao, a naravno ono košta i nije za svakoga. Za kvalitetu manifestacija podjednako su krivi i maslinari sa uljima i vršioci analiza i ocjenjivači. U nazad nekoliko godina toliki je broj tih događanja, da svako manje mjesto ima neku manifestaciju ulja. A to je znak, da je sve to, postao biznis bez pokrića.
Dragi maslinari, koda nije dovoljno muke i patnje koju prolazite da bi proizveli vrhunska Hrvatska ekstra djevičanska maslinova ulja, koja eto usput još morate i propisno čuvati (skladištiti), buteljirati, etiketirati i na kraju najteže od svega sami prodati…tražite svoja prava i ne budite dio toga!!!
