NAVODNJAVANJE (natapanje) maslinika
Da bi maslina redovito i obilno rađala, potrebno je da uz povoljne pedološke i klimatske uvjete ima i dovoljne količine vode za rast i razvoj.
Potrebe za vodom razlikuju se u različitim fazama razvoja masline. U prvim godinama nakon sadnje voda omogućuje optimalan vegetativni razvoj biljaka, njihovo dobro ukorjenjivanje i porast karakterističan za pojedinu sortu. Nakon ulaska masline u stadij rodnosti potrebno je uravnoteženi vegetativni i generativni potencijal masline kako bi se postizao redovit i obilan urod.
U različitim fenofazama godišnjeg ciklusa maslina također ima različite potrebe za vodom. Najveće potrebe za vodom ima u proljetno-ljetnom razdoblju. U jesenskom razdoblju smanjuje se potreba za vodom, dok su tijekom zimskog razdoblja i prividnog mirovanja vegetacije potrebne minimalne količine vode za osnovne životne procese u biljci.
Premda je maslina prilično izdržljiva, pa i u nepovoljnim pedološkim i klimatskim uvjetima može preživjeti i dati kakav-takav urod, optimalne količine vode ipak povoljno utječu na mnoge fiziološke procese u biljci. Oni rezultiraju boljim vegetativnim porastom, kvalitetnijom cvatnjom i zametanjem plodova, kvalitetnijom diferencijacijom pupova za sljedeću vegetaciju, smanjivanjem alternativne rodnosti te povećanom količinom i kvalitetom plodova i ulja po jedinici površine.
Ako se optimalne količine vode za svaku fazu ne mogu osigurati prirodnim putem – padalinama – potrebno je obavljati navodnjavanje nasada.
U klimatskim uvjetima mediteranske klime, gdje oko 2/3 padalina padne tijekom jesensko-zimskog razdoblja, često dolazi do vodnog deficita, odnosno nedostatka vlage u tlu tijekom ljetnog razdoblja, i do potrebe za navodnjavanjem. Posljednjih godina sve se više primjećuje pojava vodnog deficita već tijekom proljeća.
Hrvatska ima znatne potencijale visokokvalitetne vode koja se može koristiti za navodnjavanje. Sve naše rijeke od Mirne do Omble teku nesputane u more na očigled žednoj maslini, odvodeći sa sobom stotine kubnih metara u svakoj sekundi. Ondje gdje nema tekuće vode, može se koristiti podzemna voda. U Hrvatskoj su na mnogim lokacijama zabilježene prirodne podzemne akumulacije vode. Podzemnim vodama obiluju, primjerice, Biogradsko polje, dio Ravnih kotara, Kaštela, područje Postira na otoku Braču i dolina rijeke Neretve. Ako nema ni podzemnih voda, može se koristiti voda iz akumulacija: višak zimske vode prikuplja se i čuva u spremnicima, a zatim koristi ljeti.
lpak, trenutačno je u Hrvatskoj sustavom navodnjavanja obuhvaćeno samo 5% maslinika, dok se u svijetu prosječno navodnjava 16% maslinika. U nekim zemljama, kao što je Izrael, taj je postotni udio i mnogo veći.
Stanje u Hrvatskoj ponajprije je posljedica nepostojanja kvalitetne poljoprivredne infrastrukture kojom bi se postojeća voda akumulirala, odnosno distribuirala do maslinika. Stoga se trenutačno većina nasada natapa skupom pitkom vodom iz vodovoda, što dodatno opterećuje ionako visoke troškove proizvodnje.
Kako bi se ti problemi prevladali, pokrenut je ,,Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj“, kojim je, među ostalim, predviđena izgradnja umjetnih akumulacija i distribucijske mreže kako bi se voda dovela do krajnjih korisnika.
Postoji nekoliko metoda navodnjavanja nasada. U intenzivnim nasadima koristi se natapanje rasprskivačima ili metodom ,,kap po kap”. Tim se načinima voda štedi jer se nasadima daju samo potrebne količine. U Hrvatskoj se te metode koriste u oko 2000 maslinika u kojima postoji sustav navodnjavanja. U ekstenzivnijim nasadima koriste se ostale, uglavnom tradicionalne metode zalijevanja. U Hrvatskoj je uobičajeno da se nekoliko puta tijekom Ijeta doda više desetaka litara vode po stablu.
Ukupnu količinu vode i dinamiku navodnjavanja određuju temperature i padaline. Sto je temperatura viša, a padaline rjeđe, razmak između dva natapanja je manji.
